INTERVJU/Romano Kuduzović: "Volio bih da dostignem vrh 3D slikarstva"

Romano Kuduzović student je treće  godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Srednju Građevinsko-geodetsku školu završio je u Tuzli i to kao likovni tehničar za primijenjeno slikarstvo. Romano se od malena bavio crtanjem, a sad je već poznat po brojnim djelima koja ste mogli vidjeti na pločnicima, trgovima, parkovima i drugim prometnim mjestima u raznim gradovima pa tako i u Tuzli. Pored slikanja, u slobodno vrijeme, bavi se i muzikom, ali mi smo se odlučili da sa njim razgovaramo o nesvakidašnjem hobiju, 3D slikarstvu.  

 

Romano, kada si se počeo baviti crtanjem, odnosno, kada si shvatio da imaš talenat za crtanje? 

Mislim da je sve to krenulo kada sam bio prvi ili drugi razred u osnovnoj školi. Učiteljica me prijavila da idem na takmičenje iz crtanja jer sam do tada imao najbolje crteže u razredu. Jedini problem je bio u tome što nisam znao gdje se nalazi učionica u kojoj se odvijalo takmičenje, tako da sam ga propustio. Bilo mi je veoma žao zbog toga, ali nakon toga je sve krenulo svojim tokom. Učestvovao sam na raznim takmičenjima i ostvarivao dobre rezultate, bilo da su školska ili vannastavna takmičenja. U toku osnovne škole nisam imao baš viziju svoje budućnosti sve dok nisam krenuo u srednju Likovnu školu. U drugom razredu srednje škole sam odlučio da ću upisati Akademiju likovnih umjetnosti.

Otkud to da se baviš baš 3D tehnikom crtanja, to je kod nas rijetkost, kako je to sve počelo?

Sve je to krenulo kada me kolegica prijavila na prvi 3D street art festival u BiH - BETON FEST. Veoma sam se zainteresovao jer sam prije često pratio slike raznih umjetnika iz oblasti 3D slikarstva. To je bilo nešto veoma interesantno za mene. Svidjela mi se interakcija ljudi sa slikom jer su u suštini slike tog tipa uglavnom slikane da bi se ljudi mogli slikati na njima. Slike stvaraju iluziju dubine prostora tako da kada se slikate na njima izgleda kao da ćete upasti u ogromnu provaliju ili ćete se ipak popeti na neku građevinu. Na BETON FEST-u kolegica i ja smo pobijedili što je, dakako, imalo uticaj na moj daljnji rad u područiju 3D street arta.

Kako, zapravo, ti gledaš na 3D umjetnost crtanja? Šta to za tebe predstavlja?

3D slikarstvo je nešto veoma interesantno, jedan od načina da se klasično slikarstvo pretvori u nešto sasvim moderno, nešto u čemu ljudi mogu  istinski uživati. Naravno satisfakcija je u tome kada se uspije naslikati veoma realna 3D slika i kada ljudi pogledaju, bivaju impresionirani i žele da se fotografišu sa slikom. Osjećam se veoma sretno kada ljudi imaju pozitivnu reakciju. To je jedan vid interakcije što je u modernom dobu veoma ključna stvar. Za mene ovaj vid izražavanja predstavlja veliko zadovoljstvo, svaku sljedeću sliku koju radim želim da bude mnogo bolja od predhodne. Volio bih da prevaziđem level na kojem su sada Kurt Wenner, Joe Hill i ostali.

Gdje nalaziš inspiraciju za crtanje?

Uglavnom, sve slike koje sam radio nastale su u trenutku kada se pojavim na terenu. To je rizičan pristup jer kad idete na mjesto na kojem ćete slikati, a nemate predstavu šta ćete slikati, nikad ne znate šta će nastati, a svi očekuju nešto posebno. Inspiriše me mjesto na kojem slikam, okruženje, a ponekad napravim skice koje su čista fantazija. Takve skice su mi veoma drage jer su veoma orginalne, pune priče, emocija, stavova. Ponekad, kada zatvorim oči, razmišljam o slikama koje bi navele ljude da razmišljaju pozitivnije, da djeluju na ljude motivirajuće, da ih učine sretnima ili prenesu određeni stav o problemima u društvu. Možda smješno zvuči, ali volio bih da ovakve slike mogu promjeniti način na koji svijet razmišlja.

Možeš li nam objasniti kako nastaje jedan takav crtež, šta je sve potrebno da bio uspio uraditi ono što si zamislio?

Ključna stvar je to da se ovakve slike mogu vidjeti iz samo jednog ugla gledanja. Prije svega se odredi ugao gledanja, zatim se izvlače konturne ili orijentacione linije i nakon toga slijedi slikanje površina. Sve što mi je potrebno jeste dosta bijelih kreda za skicu i nakon toga boje koje se mogu lako oprati jer je to takva vrsta umjetnosti da slika nestane kroz određeno vrijeme jer se uglavnom slika na gradskim trgovima, tamo gdje ima najviše ljudi. Potreban je još fotoaparat da se zabilježi proces slikanja.

Da li si se kad susreo sa problemima, naprimjer da nešto ne znaš kako dovršiti ili čak ni početi?

Dešavalo se i uvijek se dešava kada se krene nova slika da se pojave problemi kada „zakočim“ i ne znam kako da riješim određeni dio slike. Tada moram napraviti pauzu i malo razmisliti jer se ovdje radi o izduženoj perspektivi, ali na kraju riješim svaki problem. Bilo je situacija da izvučem konturne linije i odjednom se naoblači, padne kiša i izbriše sve linije što sam veoma teško naslikao. To je rijetkost da se desi, i veoma je nezgodno kada se moraju linije ponovo izvlačiti.

Često možemo vidjeti na facebooku tvoje fotografije na kojima predstavljaš svoje radove po gradovima, koliko si do sada uradio ovakvih djela?

Na facebooku imam stranicu koja se zove „3D street art Tuzla“ ili jednostavno „visionare“. Tu objavljujem svoje i radove koje radim sa Beton fest udruženjem. Ta stranica mi veoma pomaže u promovisanju moga rada. Uradio sam za godinu dana zavidan broj slika. Poslje desete sam prestao brojati.

Budući da ovakvo nešto rijetkost, da li se na osnovu ovoga može zaraditi?

Moram priznati da je ovakav vid slikanja veoma plaćen, upravo zato što je rijetkost da neko ovo radi. Sve zavisi koliko ste dobri u 3D slikanju i koliko promovišete svoj rad.

Kako tvoji prijatelji gledaju na tvoj talenat, da li te „iskorištavaju“ da im nacrtaš nešto? Da li upšte imaš vremena za to?

Pa vjerujte da ne znam kako gledaju na moj talenat, određene osobe kažu kako je to super stvar, genijalna, ali većina ljudi od kojih očekujem da kažu neki komentar ostaju suzdržani. Nisam siguran koliko mi kao građani ove države jedni druge podržavamo ali sam puno bolje prihvaćen kada odem vani da slikam. Ne znam da li nam je takav mentalitet, ali smatram da bismo trebali biti jedni drugima podrška. Vezano za prijatelje, rado ću pomoći ako mogu i ako imam vremena. Na prvoj i drugoj akademskoj godini sam dosta pomagao prijateljima oko crtanja. Trenutno mi je jedan od iteresa, a što sam i prije radio, pomoći talentovanim osobama da upišu akademiju ili barem ih navesti na pravo razmišljnje. Žao mi bude kada vidim da neke osobe studiraju nešto što ne vole i na kraju shvate da im je prošlo dosta vremena "uzalud". Uglavnom roditelji kažu: " Djeco od toga nema hljeba", mislim većinu ubijede, a što nije istina, svako ko hoće raditi neće imati problema sa tim. Ja sam upisao ono što volim i ne kajem se zbog toga. To preporučujem svima bez obzira šta drugi mislili.

Gdje se vidiš za, recimo, 5 godina? Da li se i u budućnosti namjeravaš baviti 3D crtežima?

Za 5 godina, volio bih da dostignem vrh 3D slikarstva, to mi je stvarno jedan od prioriteta. Sama činjenca da su najbolji slikari 3D iluzionističkog slikarstva stariji i puni iskustva daje mi za pravo da mislim da imam šanse da ih stignem jer sam u ovome, kao što sam rekao, tek oko godinu dana. Budućnost sam svakako planirao provesti uz umjetnost, pa što da ne i u 3D street artu.

(Razgovarao: E. Hurić)